Da bih te izgubio
morao bih te prvo imati
više nego što te ima
velebitska bura
u bezbrižna jutra

više nego te je imao netko
čijeg se imena sad ne sjećam
a bilo mi je zariveno u grlu
u srcu

više nego te ima nebeska kovačnica
snova
jer si moj san
pa prema tebi mjerim
ono što će ostati od nas
osim prašine

više nego što te imaju slike
s kojih sam izrezan
jer nisam mogao stati u okvir
nečeg toliko lijepog i značajnog
gdje nisi bila svjesna
da mi značiš kao prije tebe nitko

više nego te ima bistri vrutak
u kojem hladiš noge
kad te nitko ne gleda
ili se bar tako čini
da bistrim vodama teku
slijepe kapi ljubavi
samog neba i zemlje

više nego što te ima
u bijelom lokvanju i labudu još bjeljem
kad ih dozivaš glasom iz prirode
da te obljube
da te obgrle

da bih te izgubio
morao bih ti prvo promijeniti ime
u nešto neizgovorivo
nešto neizrecivo
nešto u čemu
izgubit ću se
kao u tebi
kad plačemo iznenada
onako
bez povoda.

Duško Babić