Svađa nam se
širi po sobi, ispod praga i
hvata za svaki kutak
kao neobuzdano testo.
Jezik je dva koraka
ispred pameti.
Nisam dorasla
u prepirci s tobom.
Tvoj mozak radi
kao štektanje mašinke:
smrtonosno tačan
rafal činjenica,
zaključaka, objašnjenja...
Odlikovao se
glazurom iskustva.
Seti se,
uzimali smo ljubav.
Klizili jedno u drugo.
Grudi začuđeni patuljci.
Ličim na Pikasovu ženu -
rastresenu, raspršenu.
Nežnost mi kaplje
s vrškova prstiju.
Poput gustog soka.
Šnala ispada iz kose
poput ošamućenog skakavca.
Znaš,
ne nestaju otisci
kada nekog dodirnemo.
Pošto sam mrtva,
zašto brinem?
Mrtvac sebi može dozvoliti greh!
Veoma mi se dopada pjesma.
Pozdrav
Hvala mnogo Mirko na čitanju i komentaru.
Vladanka...Mata Hari srpske lirike, streptomicin za nebitne.
Pesma je divna, na slici okreces ledja, nekima? Pozdrav.
Filia, srdaćan pozdrav
Srećko hvala na komentaru i čitanju :)
Lepa pesem, Vladanka,
ta del pa se me je posebno dotaknil:
Znaš,
ne nestaju otisci
kada nekog dodirnemo.
lp Marija
Hvala Marija na komentaru. Srdaćan pozdrav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!