Čuti riječi
s povjetarcem probuđene
kad gol nahrupi
u damarima jutra
Trošiti rujansko sunce
u labirintu zbilje
časom neiskazivim
kad nemir
s djedove slike na zidu
gleda disk Sjevernjače
i blijedi sa njim
dok mu bore ravna
Čuti riječi
nevidljive a njegovane
potezima olovke
šutnjom melankolije
zapletene u povjetarac
Čuti riječi
u strunama jutarnjim
uzlove im rasplitati budnom
obezpokojenom protagonisti
oživljene olovke u dnu riječi
bez glasa bez poteza
bez krajolika bez priče
bez suvisle
mjere smisla
Ova mi se Mirko dopada iz razloga što je pisana jednostavnije nego što to inače činiš, a opet nije izgubila na snazi tvoga snažnog izričaja. Bravo Mirko i veliki pozdrav.
Radujem se što čitaš i javiš se. Znači mi to!
Lean, veliki pozdrav.
Mirko, poezija ima moć ne samo pomicanja uma već pomicanja srca, izričajem tebe kao širokoga oka i nutrine duboke poput najvećih oceana.
Veliki pozdrav prijatelju!
Hvala, drago mi je.
Lijep pozdrav, Salke.
Prisluškovati vetru, svetlobi, sliki, svinčniku in vzvaloviti navznoter, pisati (in tudi ne, samo biti tam in občutiti), pesem, ki pomirja in hrani, čestitke,
Ana
Ana, zahvaljujem se za podcrtani uradak.
Srdačan pozdrav
Mirko, ne komentiram veliko, a nocoj bi ti rada napisala, zelo rada berem tvoje pesmi. Hvala zanje!
Lp, Lea
Hvala najljepše, Lea!
Srdačan pozdrav iz SA:)
Čestitam ti Mirko na podcrtanoj poeziji!
Lijep pozdrav prijatelju,
salke
Zahvaljujem se na pažnji...
Živio, care!
Velemajstori pišu velemajstorski!
Pozdrav iz Zadra,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!