Pesnik umire kada s' mastilom istekne,
umire zbog zaborava koji se ispeva.
Pesnik je mala soba
prepuna dima,
umire u strofi
koju je preživeo.
Pesnik je lice,
jednina,
žrtva u nekoj drugoj smrti,
dalekoj od svega.
(srofa, možda strofa, ma nebitno uopće)
Tatjo... Kuća od pisme.
Hvala, Nikita. Jeste, strofa je, sad ċu da ispravim.
Lep pozdrav, Tatjana.
Tudi mene se je pesem dotaknila. Morda bi izpustila prve tri verze, ki preveč pojasnjujejo (in ne povedo nekaj novega) ... premisli,
lp, Ana
Hvala Ana, na odličnoj sugestiji i na pokazanom sluhu za moju pesmu!
Lp, Tatjana
Pisanje kot odmiranje in nepisanje kot smrt ... povedano na pesniški način, ki drugače definira stvari, kot smo jih vajeni, čestitke,
Ana
Hvala Ana za podčrtanku i sjajan komentar.
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!