A NI OPROSTI NE ZNAŠ REĆI
Baneš iznenada, dok sklupčana na kauču
zurim u jednu tačku na zidu,
ni široku, ni duboku,
samo blisku mome mraku.
Baneš, upravo dok savladavam teoriju puzanja,
očarana tehnikom crva, i dok ushićena
modernom metodom misaonog usmjeravanja
uvjeravam pršljenove da su zapravo
trešnjeve koštice, otporne na zube,
i da ih štite žile žalosne vrbe,
koja će, s proljeća, gostiti plemenite rode
i militi tokove, kad se snjegovi otope i kad...
A ti, tek tako, baneš bez kucanja, upravo
dok se voljnim pokretom vežem za grč koljena,
i nije te briga što mi je glava od ove tačke
manja i što me sve brže u sebe srče,
i nije te briga za neispranu žalost
skorene maramice, što mi grebe vjeđe,
kojima pokrivam zjenice, da ne vide
koliko sam ludo privržena
podsmjehu sopstvenih sjena
iz lijevog ćoška mog plafona.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
- 03. 05. 2009 ob 12:28
- Prebrano 1057 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 565
- Število ocen: 13
