Zarobio me zvuk
tvoga srca.
Otkucaji su
stvorili
najljepši madrigal
uglazbljen od Boga.
Tvoje lice od mraka, nosimo noć u kosi
mjesec u ljusci krvari
ti šapućeš : uzmi svoje kamenje
i napravi krug oko našega vrta.
Svijet poveže
jedinstveni akord.

Sjećam se kako oči su ti plovile
na vjetru dubokih žudnji
svi nudili su zeleno, ti tražila si crno.

Spavamo- u trasovima spavamo s glazbom koju si stvorila.
                                                                    Tišina.
Tvoj kovčeg pun je satova. Ostavljaš ga ispred vrata.
Ja ne mogu da ga pomaknem ( pretežak je za mene ).

Ti - duboka poput vremena.

Na putu prema Derinkuyu izgubio sam Stvoritelja,
ali pronašao sam sebe.
Kao u Sofoklovoj drami prati nas patnja i bol
( mi odbijamo prepustiti sudbinu okolnostima ).
Bili smo mrtvi, ali mogli smo voljeti.

Tvoja kosa sada je kestenjasta
otvaram vrata da oslobodim gavrane.
Oni što su otišli ostavili su mrak da ga čuvamo
i ostavili su neisanjane snove.

Bacam jesenju zvijezdu
znaš ; onu najsjajniju - onu najtišu.

Ovo je grob što sam ga iskopao
za Sutra i Zauvijek;
Za nas - ( .... i ljude sam doveo da o nama govore ).
Jer moj bitak je i tvoj
i pjesma moja neka tvoja bude.

Zarobio me zvuk
tvoga srca.
GLAZBA DAJE ONO ŠTO ŽIVOT UZIMA.

Lean Radić