Jesi li razvezao uzlove
zelene, uronjene
u lahor i trave
riječima neizgovorenim
da se buđenje ne dogodi
Jesi li slušao po krošnjama
mrmor kišni, daljine snene
taj nečuj biserja i rojenje krijesnicā
u kaplje bez misli
Jesu li u zrcalima gorskim
mrežu isplele ruke od sna
Pauk već niz kamenu tišinu
plete tihe niti dana
i ptice su prhnule
bez odjeka, već su
u modrini mira
Prelijepo Mirko. Poezija tvoja me uranja u nježnu toplinu daha slike osjećajima mira.
Srdačan pozdrav prijatelju:)
Mirko to je ono što poezija mora da bude. VRHUNARAVNA !!! Pozdrav prijatelju.
salke, Lean, hvala!
Pozdrav za vas!
Pesem, ki sprašuje (sebe, drugega) o posebnih rahlih in čarnih prostorih miru, ki stopijo v dušo ... čestitke,
Ana
Čestitam ti prijatelju na prelijepoj odabranoj poeziji.
Veliki pozdrav, Mirko
Ana, zahvaljujem se.
I pozdravljam:)
Hvala, Salke.
Živio!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!