Iskoračat ću sedam koraka.
Od večeri do jutra,
po jedan u svakome satu.
Oni pjevaju
(o kamenju rata).
Vi ubijate
(porode u lubanjama).
Mi umiremo
(u djetinjstvu
koje ne zna sanjati).
Mjesec je rasvijetlio pakao.
Vukovi trče u krugovima.
Sedam koraka,
u svakome bati mrak.
Mi i dalje
umiremo,
umiremo,
umiremo
(kao bezuba djeca
koja glođu zemlju.)
Vi i dalje
ubijate,
ubijate,
ubijate
(i još jednom
u grobu nas pomažete).
Oni i dalje
pjevaju,
pjevaju,
pjevaju
(o kostima kojima
cvjeta nebo).
U koraku sedmom
od dna,
za ruku me hvata
rumenokosa djevojčica.
Ona ne traži dom,
niti majku,
niti sunce.
Ona traži grob
dovoljno malen
za svoju veliku smrt
i ruku koja je neće probuditi
u vučjem djetinjstvu
što ne miriše na san.
Ovo je tvoj labuđi pjev dugo me neka pjesma nije ovoliko dotaknula kao ova.
Ona traži grob
dovoljno malen
za njenu veliku smrt
Ovo je nešto u što se trebaš zaljubiti.
Teško je ne zaljubiti se u ovaj tvoj komentar. Hvala.
Poslano:
24. 07. 2018 ob 23:35
Spremenjeno:
24. 07. 2018 ob 23:38
(°-°)
♡
Dotaknila se me je. Zelo!
Marija
Poslano:
25. 07. 2018 ob 08:47
Spremenjeno:
25. 07. 2018 ob 08:48
Ona traži grob
dovoljno malen
za svoju veliku smrt
i ruku koja je neće probuditi
u vučjem djetinjstvu
što ne miriše na san.
Čitava poezija je vrh vrhunska, ovaj dio sam odvojio kao fenomenalan misaoni dio najmoćniji.
Pozdrav frende.
Strinjam se z vsemi, Salke pa mi je iztrgal besede iz ust.
Strašansko močna pesem, z izrazitim ritmom mrtvaškega marša in zamahom bodala na koncu.
Izjemna!
Milan, hvala Vam! Pozdrav!
Pesem o sanjah, v katerih se predeluje videno, doživeto, zakopano v podzavest. kot bi se sprehajali skozi (Dantejev) pekel, iz katerega se proti jutru prikaže deklica (notranje bitje), ki morda lahko živi samo še v teh nespokojnih urah noči ... duša, ki išče mesto v ubijalski družbi ... čestitke,
Ana
Čestitam ti Branka od srca!
Pozdrav frende.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!