Pješčani umovi
Moje crno i moje čarnije
u snjegovima koji kopne zlom.
Moje spolovilo
rašiveno udom vremena.
(Bože, učini me pticom
hrabrijom od jutra.)
Hodam ivicom geoloških točki
i spajam u sazviježđu Alpha Crucis.
Tremorim,
skrivam iza vlastitih dojki
gnječeći nebo na samrti.
Dojim ga crvenoslatkim mlijekom,
a ono bubri i curi u moje lice
iz kojeg šuti čovjek
pod staklenim šeširom.
On je moj glavosječa
i moj svat.
Na zapadnom uzglavlju,
sred lubanje krsnog mi imena,
gnijezde se demoni inkubusi.
Istok krvari iz grkljana
hropteći himnu Nimrodovu.
Moj ljubljeni
prorok je
drugoga kruga pakline.
Šapuće mi uspavanku sa Žala
na koje se nasukalo
svo bezumlje pješčanih umova.
Oni cure i cure u Božje grlo
procvalo purpurom adeniuma.
Očarala me ova vrhunaravna kompozicija. Genijalno.
Slažem se s Leanom. Genijalno izvrsno nam daješ!
Pozdrav, Branka.
Oddaljena in tako blizu. Zagonetna in hkrati tako razumljiva. Močna, a v svoji biti ranljiva. Res nadpovprečna, še več. Izjemna.
Lp, lidija
Branka, radujem se, bravo!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 15. 07. 2018 ob 09:58
- Prebrano 595 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 123.72
- Število ocen: 7