Jutro zna što je sakrila noć
zaboravljene strahove i prelijepe zime
sumorne riječi izgovorene u tuzi
zelene oseke, duboke plime
Jutro zna što je sakrila noć
dio grada koji nikada ne spava
mrtvu golet hladnih samostana
daleki odsjaj zatvorenih glava
Jutro zna što je sakrila noć
pepelno nebo nemogućih šema
umrli mjesec, vrijeme u orahu
malenu sobu i postelju od krizantema
Na drugoj strani tama je mračnija
jedan stranac kraj kamenja će proć
izgubljen u svjetlu prisile
jutro zna što je sakrila noć.
Mudro je tvoje, pokraj tebe što je u nutrini.
Prelijepo, prijatelju.
Lp, salke
Poslano:
09. 07. 2018 ob 18:36
Spremenjeno:
09. 07. 2018 ob 19:59
Volim ta tvoja samozatajna jutra spoznaje. Ti si muškarac kojeg noć nije mogla skriti. Ne meni.
Pjesma niže slike ubrzavajućim ritmom. Steže sve teže oko grkljana, postupno oduzimajući vid. Duh i svijest postaju recipročni. Duh jača, svijest blijedi.
Sam naslov pjesme daje naslutiti tamnotransparentnu, gustu atmosferu straha, groba i tmice.
Majstorski se igraš svim navedenim motivima. Čitatelj tvoje poezije dotiče one manje poželjne i uvijek izbjegavane obrube svijesti, ali i podsvijesti. Tama je zajebano neugodna pojavnost, ali ti to znaš i bez mene. Tama je faca. Svrati i kad nikog nema doma. I pojede ručak.
Jako, jako dobra pjesma, Lean. Zreliš. Proud.
Jutro zna … in jutro ne briše …
Pozdrav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lean Radić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!