I JA BIH S NJIMA

 

 

Od Karlovaca, bisera Srema,

lepšega mesta za mene nema,

taj divni gradić navek je tema

i večna ljubav starih boema.

 

Vol'o bih da svog poslednjeg danka

kada nestane linija tanka,

usnim kraj Duška i pored Branka,

i „Tajne veze“, „Đačkog rastanka“...

 

Na tom potezu predobro znanom,

negde na putu za Stražilovo,

pod starom lipom ili platanom,

prolaznik svaki videće ovo:

 

Kamena ploča diči se time,

što na spomenu ne piše ime,

umesto njega, ne zna se čime,

uklesne su sledeće rime:

 

„Sad moja pesma smisao ima,

tek sad su ovo stihovi pravi,

odoh da i ja poletim s njima,

jednako u snu, k'o i na javi“

 

Prođite pored tog groba mirno,

tu moja duša svaki dan šeće,

ako je taj stih koga dodirn'o,

nikada pesnik umreti neće.

Milen Šelmić

Tatjana M.

Poslano:
06. 07. 2018 ob 19:15

Bravo! Pesma je večna, ovde je umeċe doživljaja kroz poštovanje prijatelja, pesnika!

Lep pozdrav, Tatjana.

Zastavica

Milen Šelmić

Poslano:
06. 07. 2018 ob 19:24

Hvala Tatjana. Duško Trifunović je bio moj dobar prijatelj, a na pesmama Branka Radičevića sam dobrim delom učio ne samo poeziju, nego i pismenost, osećajnost i mnoge druge stvari. Uz to sam i završio karlovačku gimnaziju, koja je nosila Brankovo ime. Ova pesma je moj skromni omaž toj dvojici besmrtnika.

Zastavica

nikita

Poslano:
06. 07. 2018 ob 22:01

Ima vrimena za otići, Milen. Triba ostati i pisati. I u snu i na javi. Rado Vas čitam.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Milen Šelmić
Napisal/a: Milen Šelmić

Pesmi

  • 06. 07. 2018 ob 18:50
  • Prebrano 476 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 212.01
  • Število ocen: 12

Zastavica