Krunjenica
U onaj sat pred jutro,
kad tmaste misli
puštaju crnilo pod vjeđe,
obukoh teški kaput bez jednog rukava
kojeg su jednom iskljucali nubijski strvinari.
Poput kljaste magle navijestih sebe
stranputicama i prečicama
bezrodnih dolina i korita žeđi,
gdje me moji podanici iščekuju,
svita mog bezglavog cvijeća,
na krunidbi bez žezla i bez okrunjenja.
Tu ću čelom pred prijestolje pasti
i možđane pustit’ med bezglavo cvijeće:
krunjenica bez glave,
u kaputu bez jednog rukava,
stoluje na ledini crnog poglavara.
Poslano:
05. 07. 2018 ob 20:00
Spremenjeno:
09. 07. 2018 ob 22:45
Tvoja poezija ima moć izričaja staroga svijeta, metafore su postavljene tamo gdje trebaju stajat i odlično stoje. Genijalno, Nikita.
Čestitam ti za poeziju.
Pozdrav tebi, salke
Poslano:
06. 07. 2018 ob 08:36
Spremenjeno:
13. 07. 2018 ob 16:26
Salke, hvala.
Nenavadna pojava prvoosebne l. s. s plaščem brez rokava, skozi bleščave meglice po brezpotjih (ne pozabimo, to je čas pred zbujanjem) odhaja na kronanje brez glave (ki torej ne more nositi krone) ... sanje, ki podzavestno prenašajo v simbolno ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 05. 07. 2018 ob 19:20
- Prebrano 491 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 177.8
- Število ocen: 6