U PONORIMA ŠUTNJE
crveno nebo
na rubu dana
potapa glavu
u sumaglicu večeri
a misli
već dugo kruže
po rubovima tišine
u ponore šutnje
zatočene riječi
i crknuti glasovi
zidaju nove ćelije
čekanja
trnci prožimaju
preživjele tonove
čađave sonate
u meni
kad mašta zakorači
kroz tamnu čaroliju
noći
komadići dana
izgubljeni
u glomaznoj vreći
vremena
suzama istjeruju
prašinu iz očiju
prašinu
koju diže vjetar
suzdržanog raspadanja
crvljivih okvira
svakodnevnice
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jure Drljepan (JUR)
- 01. 05. 2009 ob 09:39
- Prebrano 932 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 310
- Število ocen: 7
