Vjetrovi kojih nema
Vjetrovi pustiše konje niz brdo.
Galopirajući mrse kosu,
lelujaju drveće.
Granama šire čežnje,
dotičući ti misli.
Moje u kavezu.
Ne dotiču slobodu
iščupanog korijenja.
Lutaju
ne zaustavljajući se u kasu.
Brišu sljedove svih dana,
vraćajući pogled
u vjetrove kojih nema.
Samo da me ostane
gdje srce rađa.
Odlična poezija! Ja sam zatečen. 777 puta bravo, salke!!!
Hvala prijatelju od srca za tvoju podršku!
Lijep pozdrav, Mirko
Bravo Saša sviđa mi se poetski put kojim si krenuo. Kompozicije su ti sve bolje i bolje. Odlično si razvio vlastiti izričaj koji je već dobro prepoznatljiv. Pozdrav frende.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
- 30. 06. 2018 ob 10:01
- Prebrano 599 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 223