Udaljili smo se od obala,
pristaništa,
rukohvata,
trgova.
Pletemo mreže za noċi
koje nam dišu u pesmi.
Udaljili smo se od moje tuge
i tvoje strepnje
da ċu prespavati dane.
I, sve bi mi dao
I, sve bi uzeo
da vidiš moj osmeh
kad ga dugo nema.
Udaljili smo se...
Nikad bliži i nikad ovako sami,
bez tvoje strogoċe
i mog prelepog slepila
za neke dane.
Hvala, Mirko.
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!