... na mjestu, gdje je presječena, nalaze se oljušteni uzorci tapeta i cvjetovi odlomljeni sa stabala
tamo sad leže
trupla gradova s odrubljenom glavom koja se nisu dogodila, pa bi se morala na ispovjedi

... a u kutu romobil
s puknutim vijkom
koji još čeka da pobjedi u utrci s vlakom
na paru, na vožnji ljubavi

... a jame naručja su pune
šipka
razrasta se i guta presjek prolistalih stabala u raspuklinu malešne ožujske noći
guta ga
u sebe
guta
trnje

ja još
želim
prostrijeti se među drobljenje
vremena koje ističe iz kazaljke žene, sata koji se namjestio
među mrvice što ostaše svježe u vazi
da umiješam kvas stare buke u pogaču od rogačevog brašna, mlada još u tišini
da pobjegnem od tu
u sutra koje nije ukovano u krik

želim
u tebe
moja bijela, bijela noćna sovo
huk tame
pobjeći iz oka koje laže da me nema, da ne rastem, rastem sve više
zapisati pjesmu koja se ne istoči
preložiti se iz tijesta
koje me gnječi
u kiselo pečenje jučerašnjega kruha
složiti bukovinu u crnu peć
i zapaliti je
u krijes

moja trka si
na ugljen koji gori
moj romobil s vremenom
bit ćeš
moja zadnja pjesma
i pečenje

Jure Drljepan (JUR)