jurim
iz grada
u grad
ne bi li
uhvatila vrijeme
a ono
juri u nepovrat
gomilaju se
tišine
nemiri
snovi postaju
neuhvatljivi
duga se priča
kotrlja niz pleća
Bežanje pred minljivostjo in neizprosni čas - komaj se kdaj ustavimo (morda samo za hip, ko začutimo tisto zgodbo, ki se kotrlja že za nami) ... kratka pesem, ki zaustavi bralca, ko se tudi sam zagleda v divjanju ... čestitke,
Ana
hvala draga Ana...
osmjehom te pozdravljam
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!