Kroz jauk vetra
u suton proleća,
gnezda ostaju prazna.
Ljubav kao magla
u nežnosti beskraja
pritiska slabu granu,
duša samuje bez tebe...
noćima pusta i prazna.
Kroz molitvu slavuja
akord ptica poji,
sonet o nežnosti...
samo da mogu osetiti
žar srca ugaslog.
S druge strane vetra
krikom iz grudi robujem dodire,
prosutim prahom ovoga Sveta !
Ljubav kao magija
pokreće Fado-planine
dok struna srce pesmom dira.
Osluškujem sudbinu života,
dok tvoja neprolazna lepota
ostaje zarobljena u pogledima.
Molitvom reči, u pesmi Slavuja!
!!!!!!! Srećkooooo bravooooo !!!!
hvala draga...jedna pussaaa...***
srecko...sta reci_?*** pesem si...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!