Kaži mi, kad bih te jednog dana zgrabio
I usne ti medne izljubio,
Proleće ti doneo kroz prozore;
U vazni bez trunke slapa i vode,
Ne bi li posle toga znatiželjno;
Bila bolja u nitima strune i osećaja,
Da me voliš sve do neba i natrag.
Svim srcem posebnog damara i otkucaja;
U strahu da mi poljubac nogom ne zgnječiš?
A ja postanem ugašeni vulkan ljubavni
Iz koga , prah i pepeo iz srca samuje i viri....
A dan zamenjuje tamnu noć ukletosti;
Teško je biti voljen u Svetu bez ljubavi !
Bravo!!!!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!