O kralješke neba obješeno,
moje djetinjstvo curi
niz helebarde nesanih ljudi
i kaplje u tvoje riječi
rasporene suncem,
koje si preda mnom porodio.
Tinjam u obezglavljenoj zemlji
čiju kožu saderah
da njome ogrnem naše sjene
isprepletene krvožiljem
istog milosrđa
i istoga zla.
Tvoje misli rastaču mir
mojim kostima.
Na istočnom bedemu
smrt hvatam za ruku
i drobim je sakralom
njene vlastite tmine
u kojeg vezujem nas,
krvožilje
istog milosrđa
i istoga zla.
Poslano:
12. 06. 2018 ob 15:05
Spremenjeno:
09. 07. 2018 ob 22:57
Mirko, upravo obratno, ja tek slijedim tvoj put. Hvala ti, Maestro!
Povezanost vzroka in posledice, predhodnjega in sledečega, začetka in konca, prepletanje (in uničevanje) dveh polov (ki sta morda tudi dve bitji) - milosti in zla, je predstavljeno v živih strukturah in na smrt strastno ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!