KUĆA OD RIJEČI
Susrele se pjesme
moja i tvoja
u neko nemilo doba
Ne prepoznavši se
krenule su
pomalo usamljene
svaka svojim putem
Tvoja pjesma je vozila bicikl
i hvatala dah vjetra
divila se kapima kiše obješenim o žice dalekovoda
Čekala buđenje i umorna zaspala u nekom gradu
ispred neke kuće
oronule i tužne
Moja pjesma se uvukla
u tišinu
Zaključala svjetlost van dosega riječi
zabravila mogućnost leta
i tumarala hodnicima napuštenih zgarišta
Osamljena u oronuloj kući
u nekom gradu
šutjela je ne tražeći ništa veliko
tek nježni dodir riječi
lahor misli
i ljepotu izričaja
A tada je nebo razapelo jedra
vjetar je podigao riječi
i pjesme su se ispreplele
vrtložne zaplesale
umnožile se
i počele rađati djecu
Kuća od riječi postade dom
Pa, sretan ti dom bio. Ljubice !!!
hvala Mikailo...
lp
Ljubi
Lepa pesma i lepe reci nose kucu zivota..Kompozicija pesme interesantna, dovitljiva i razdragana. Dosta dobro se gradi kuca, od cvrstog materijala!
Zanimiva pesem, v kateri je tišina osnova za izrekanje in bližino ... čestitke,
Ana
hvala Srečko,
materijal za gradnju kuću je od presudne važnosti... :-)
srdačan pozdrav
Ljubi
Hvala Ana,
tišina je blagoglagoljiva kad se ukućani razumiju i bez pompoznih govora...
grlim te...
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 10. 06. 2018 ob 12:07
- Prebrano 550 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 249.72
- Število ocen: 10