Crnokose vode
Pod granom dozrelog mjeseca
osama prstima
po vjeđama priča
o šumoru boli odzlaćene krvi
i vremenu mog pristanka
na raspelo u talogu zemlje,
kojeg ni tisuće kralježaka
osedrenih riječi
ne mogoše uzdignuti put ušća
crnokosih voda.
Vidim majku kako vjedrom grabi
moje ruke i moje lice,
hitajući vrh visova raspela
da napije oseku suhoziđa
među kojim se
moja smrt gubi,
iščekujući mene
gdje me nikad neće biti.
Za svaku je POHVALU snaga tvoga pjesnickog izricaja i dometa. Zastadoh nakon citanja sa svijescu da ee ljepsi dar teško može dobiti.
Pozdravljam te, nikita :)
Težko je dihati ... vsa ta potopljenost in dušljivost in napor matere, da izvleče bitje iz usedline rodov ... pa še ta namerno odprt in dvoumen konec - pesem, ki jo moramo večkrat prebrati in nas pogoltne ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 09. 06. 2018 ob 18:50
- Prebrano 684 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 200.5
- Število ocen: 6