u tuđu budućnost
sadiš sjeme
nesagledane istine
kroz svevremeni plot
proturaš nemirne misli
na ponovno talasanje

korov nekultiviranog vremena
po umornim nervima buja
i urla
mramornog pogleda
kao prevršena mjera
dobrohotnosti

iako kao simbol nemoći
ipak još postojiš
zajedno s korakom unazad
varljivo razumijevanje
skrivaš pod prag
nedograđenoga mosta

želje ti se sudaraju
s tragovima sumnje
u crnu rupu nade
ne vjeruješ da si oaza
smisla i vjere u obećanja
u pustari zasađenoj riječima

u neizvjesnosti stojiš
dok se sat neumoljivo vrti
a na zidovima lomi zov
iz ničega izranja grohot
zapetljana utroba požude
priziva smrt od poljubaca

odjeke proživljenoga
i sukrvicu sa hrapavih dlanova
nevidljiva ti ruka briše
i dlijetom presađuje riječi
u šumu urezanih slova
na zidu plača

Jure Drljepan (JUR)