pribegavam pesništvu
zbog sklonosti poeta ka suicidu
iz prevelike ljubavi prema životu
paradoks
ali ja žurim da umrem iz straha od smrti
da zadržim sebe
iz srca lažljivog kao šešir cirkuskog iluzioniste
izvlačim čarobne reči
poslušne kao beli zečevi i utovljeni golubovi
za trk i let iz prazne stvarnosti
u još prazniji svet poetskih opsena
ispunjen trikovima stihova
ritualno
pred svaku pesmu
oblačim šarene klovnovske rite
i iscrtavam se u suzu i smeh
pred ogledalom naslova
upisujem se u upitnik
( jer ne znam na šta će mi izaći pesma)
da li se ja to smejem kad plačem
i da li plačem i kad pevam o ljubavi
ljubavi
ljubavi
ima li je
ima li me
izvan pesme
u pesmi
živote
živote
da mi te je
a papir
preda mnom
mrtav i beo
nena_miljanovic