Dok ti uzalud me oplakuješ
Ti, koji nagu me dotičeš
među granama voćke pred porodom
i koji vjeran iščekuješ moj zalazak
u mahovinu crne Sjevernjače,
ti, koji uzalud me oplakuješ
žalošću što ti ne pripada,
razmakni ovo jutro u svom prozoru
i pogledaj.
Ja tvoje sam lice za svo vrijeme
onih koji nisu sa mnom.
U zemlji i u suncu uvijek ću hodati,
i lijegat ću među krijestama valova,
dok ti uzalud me oplakuješ.
Razmakni ovo jutro u svom prozoru.
Ptičja gnijezda nad njim
jecaju mojim pjesmama.
Zato nemoj da ti grlo ostane žedno,
dok uzalud mene oplakuješ.
Ti, koji vjeran iščekuješ svijet,
tamo gdje mi dolaziš, mene nema.
I teško ti je moje ime u očima.
Tebi, koji jedini u ljubavi čekaš.
Poezija koja se ne zaobilazi. Poezija koja napaja i bogati čitatelja.
Izvrsno, nikita!
lpm
Poezija čistoga lica, istine, nježnosti.
Lijep pozdrav, Nikita
Pesem, ki nagovarja drugega (lahko notranjega) in ki vzpostavlja posebno vez med njima, zanimive podobe pesem razširijo preko trenutnosti in življenja ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 04. 06. 2018 ob 16:45
- Prebrano 587 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 197.8
- Število ocen: 7