Držao si mač visoko iznad glave
Prečesta su bila pogubljenja
Umorila se moja ljubav
Gledajući kako ne shvataš
Odakle ti smrtne rane nevidane
Dok ranjavaš mene
Gasila su se svetla
Uspavanog grada u tom pogledu
Zaslepljujuć je postao mrak
Plakala sam dugo
Nesreća je raspakivala kofere
I useljavala se u tvoj život
Umorila se moja ljubav
Odmara se od dugog putovanja
Od poniženja do praštanja
Evo crtam tačku na pola tog puta
Neka to bude postelja
Za moju umornu ljubav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!