
Onog trena, onog mraka po vrelom srpnju
koji se izrodio u glazbi naših pokreta s narisanim lastavicama,
stajala sam ili plesala ili disala lako,
htjela sam da ti držim ruku.
A ti bi me poveo na modri talas,
bila bi noċ neka gusta od borova,
bila bi to najljepša neizvjesnost koju koža podrhtava,
bilo bi to buđenje...
Da nije ovog sna dubokog.
Onog trena, onog sata, onog mraka...
Željna sam i htjela sam da ti držim ruku.
A ti,
ti se hrabro, kao i uvijek, pojavi iza sna.
Ljubezenska pesem, pri kateri se sprašujemo o tem globokem snu ljubljenega, a pomislimo: prav pesem ga oživlja ... čestitke,
Ana
Hvala Ana, Mirko. Drago mi je da ste osetili ovu pesmu.
Lep pozdrav, Tatjana
Všeč ♡
Lepa, meni nežna,
mehka pesem.
Čstitke za podčrtanko
Hvala Marija, Mirko...
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!