(odjek praznine)
Tonalitetima sumraka
odzvanja praznina.
Praznina napuštanja,
praznina nestajanja,
naličje prethodne sonate.
Melodijom privlačna,
harmonijom neizreciva,
ne liči na uspavanku,
mada je tiha i trenutna
ili trajna i bezvremena.
Galerije sećanja
ispunjava bezvučjima.
Neprolaznim i čvrstim.
Nedovoljno čvrstim,
a iritantno neprolaznim.
U momentu nedoumice
dočarava neminovnost.
Ne oprašta opraštanja,
iznova na njih podseća
setnom molskom skalom.
Moraću već da naučim
da nikad ne zapamtim
koliko mogu da zabole
tih nekoliko nečujnih
tonova u odlasku.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!