ugaženim puteljkom
odzvanja bat
dobro znanih
koraka
kao kroz maglu
polako izranja
tvoje lice
toplo i drago
kao njiva
netom preorana
radosna
prepuštam se trenutku
pa ga pohranjujem
u najljepši dio nutrine
uspavljujući ga nježno
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: murtulica
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!