Dok svjesno umirem,
(u strahu od smrti),
slušam tezu mnogih
koji tvrde
da smrt ne poznaje bol.
I ne boli!
Ali boli ovo umiranje
iz dana u dan,
dok otkrivam nove izdaje,
prijevare,
nove aždaje,
dok se one stare
u meni još talože
i grizu ovo malo preostalih
stanica nezahvaćenih ludilom.
Koliko je svijet oko mene jadan
i gladan mojih poraza!
Bez skrupula
i pod krinkom osmjeha
razara dobrotu.
Gdje si sada Bože,
da vidiš tko
križ tvoj ljubi
poganim djelima?
Tko ti lažno tamjan i smirnu
na dar prinosi ?
Umirem,
okupana tugom,
s bolovima od kojih i koljena vrište
jer ne trebam farsu
skrojenu po mjeri
mojih pogrebnika.
Je li još netko sretan
(osim mene)
što umirem?
Vesna, ovo sam doživela! Svaku reč... razmak. Hvala Vam!
Lep pozdrav, Tatjana.
Tatjana ovo je i moje iskustvo...gorčinu još osjećam. Na žalost imamamo isto iskustvo !
Hvala Tatjana i lp.
Sjaaaajna pesma, Vesna! Bez obzira na temu. Tvoj izraz je sve bolji i bolji.
Lp, Milen
Hvala Milene, puno mi to znači !
Lp, Vesna
Svevremena tematski, briljantna, okupana poetski do neba.
lpm
Hvala dragi Mirko,
velika čast mi je pročitati ovakav komentar ispod pjesme,
lp, Vesna
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!