Na ulicama nepoznatih gradova,
kao stari, isluženi, mornar
koji traži sretnu luku
pronalazim slike sretnih sjećanja
Moja ljubav je ptica
krila su joj vjetar
niko ih ne može zavezati,
pjevala si davno
Susretao sam te,
s vremena na vrijeme,
na raznim stranama svijeta
čudeći se tvojoj sposobnosti
da upadaš u tuđe živote
Ostavljala si miris svoje kože
na mojim čaršafima
u sezonama zabranjenih letova
jedanput ili dvaput nedeljno
govoreći na kraju:
Moja ljubav je ptica
krila su joj vjetar
niko ih ne može zavezati
Mnogo puta smo
bježali usamljenim putevima
želeći, samo, da budemo ljubavnici
koji uživaju u finoj izmaglici
rane jeseni šapućući svoje tajne
u uho svemira
I evo sad
sa gorkim ukusom nostalgije
idem po gradovima
kao vjetar otvaram prozore
i čujem pjesmu:
Moja ljubav je ptica
krila su joj vjetar
niko ih ne može zavezati
Ali, ako možeš, čekati
možda ću jednoga dana moći da te volim

Sumiko