Snovi ti se prišuljaju dušo
u toj velikoj inscenaciji bivstva
kad si već na izmaku
a tijelo sve teže trpi ovaj svijet
nakazne i nedokučive poezije
snovi ti se prikradu
kao oči zvjerinje
blješteće u mraku
u kamuflaži prirode
u alegoriji sunca
da sagoriš grleno
u nesvjestici
ubojitoj
a tako zavodljivoj
snovi ti se samo zavuku
u postelju dušo
u haljine tvoje
u kosu
kao prsti
kakvog neznanca-fantasta
dugački i bolni
sve od ljubavi
sve od ganuća
da se obeznaniš
još jednom
da se obznaniš.
... in tudi tvoja čuteča pesem, spoštovani pesnik, se je zasidrala vanjo, v mojo dušo;)))
z lepimi pozdravi,
koni
noj demon mi vasda smeta i u tami i u danu traži moju ljubav
Pozdrav.
Hvala koni i Svit, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!