Ljudi ispred ili za mnom
na trenutak zastanu
pa dotaknu glavu
kao
"treba li vam..?."
"ne! ne! " ćutke
nasmejem se
i ubrzam
posle toga
ne zastajem
ljudi isto
ali
ra-zli-ke-su-ja-ko-vid-
ne -
oni su na nekom poslu
ja sam svoj zaboravila
i
krenula tamo nekud
- gde je seme one vrbe
- na kamenu paučina
leti ptica
njuši psić
uskoro ću biti sama
i vi ćete
prolaz
nici
samo što je zemlja tvrda
ne odaje tajnu lako
sešću na nju
neka boli
ja znam da mi tako priča -
iz humusa vrbin
ars
Zgodan ti ovaj "vrbin ars ".
I pesma je dobra.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!