(plus dva u ulazu)
Živela si na devetom spratu,
odlazila dok sam ja još, spav'o
nosila si đinđuve o vratu,
pramenove bojila u plavo.
Ja sam bio i kuvan i pečen,
od početka legao na rudu,
u pesmama navek nedorečen,
za tebe sam izigrav'o ludu.
Proveli smo jedno leto celo
u zanosu neobične strasti,
radili smo ono što se smelo,
a i drugo, samo ne smem kas'ti.
A s jeseni, kad je ljubav prošla,
da ne pričam sada priču dužu,
otišla si k'o što si i došla,
prvim vozom vratila se mužu.
Slabo pamtim one letnje dane,
al' se sećam đerdana o vratu,
ti si došla odnekud sa strane
i živela na devetom spratu.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!