NEZABORAVAN DAN

Primetila sam čoveka iza gomile drugih ljudi koji su
žurili, pričali, mahali i ispunjavali delić grada
upe-čatljivom slikom urbanog ceremonijala.
On mi se laga-no približavao kao da ide
ka zacrtanom cilju. Nisam skretala pogled.
Pomerila bih glavu ako bi mi ga neko zaklonio.
Na svašta sam pomišljala i bila sigurna da me
njegova reč uzdrma najsnažnije za života.
Mada je bio na metar od mene, pogledi su nam se
susreli...On je imao opušteno, veoma privlačno lice.
Rekla bih da je prevalio osamdesetu, ali da je i sada
sličan detetu. Niko drugi nije me interesovao.
Odbrojavala sam: sad, tri, sad, dva, sad, jedan...
Deka me je dotakao rukom i košuljom. Onda je nastavio
dalje, pažljivo dirigujući štapom za slepe u drugoj ruci
koju nisam ni naslutila.
Eto, prošao je kao i taj nezaboravan dan.
 

Marina Adamović

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 12. 04. 2018 ob 01:41
  • Prebrano 558 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 119.9

Zastavica

Imate vsaj eno nujno obvestilo! Želite pregledati obvestila?
Ste prepričani, da želite zapusti stran? Vse spremembe bodo zavržene!