Ja bih da trajem
da ti se dajem
i ti meni da se daješ
da to ne prestaje
kao nebo moru
kad se predaje
cijelim sjajem
jutrom kad svijet svane
kad list rumen
a zelen još osvane
u jeseni prvoj
posred žive grane
da na zemlju takav
tiho opane
međ ljude međ noge naše
kao suza lahka da kane
s drveta ovog snažnog u vjeri
da će šumit i sve dalje
protivu časa smrtnog
ljubeć nebo k'o brata u tami
i tle tvrdo bez mjere
bez straha
do krajnjeg
tijela kraha
do praha
i ja bih tako
da s tobom trajem
dok je u nama daha
dok je u grud'ma zraka
mila moja
moja draga.
Lepaaa, draga, puna je Ljubav ovde!
Lep pozdrav, Tatjana.
Duško, v tej prelepi pesmi je toliko nežne naklonjenosti, da moram izpostaviti misel, ki se me je dotaknila;
"... ja bih, da trajem, da ti se dajem, i ti meni, da se daješ, da to ne prestaje ...
... da s tobom trajem, dok je u nama daha ..."
Čestitke in lep pozdrav,
koni
Hvala od srca Tatjana i koni !
lp, Duško
Moj ljubimac Dalmatinac. Sta reci? Maher za obrt reci..snova..zivota!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!