
Granulo je sunce
kao kad topola se razgrana
kad rascvjeta se
sama i visoka u polju
a svaka joj grana
zraka svjetla
razlistana
što nudi se mislima
o tijelu natkriljenom
nad zemljom
gdje sjenu svima pruža
bez svijesti
o prolazećoj mladosti
svojoj i tuđoj
bez volje da se odupre
nagonu iskonskomu
da nas ljubi
ljepotom sna
okašnjelog proljeća.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!