Tebi je lako, ti imaš pesmu,
u njoj nebo, vetar i more,
beskraj što čeka
i varkama diše.
Tebi je lako,
isplakane strofe u reveru noćima leže.
Ne miču, ne trepću.
Naprosto,
divno je kako prsten od njih mora veže.
Tebi je lako, ti imaš pesmu
i beskraj što čeka, a vreme steže.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!