Pomisliš li ponekad da se nikad
nismo rastali i da život je
(možda) samo jedna njegova
probna varijanta
jer čim odšutim nebo
cakliš se u jednoj toploj
zimskoj tišini
Puhnem li u tu prašinu
odvežu se maleni tvoji uvojci
i zaiskre vatrice
nehotičnih dodira
Pomisliš li ponekad
da još goré
naše zajedničke zvijezde
siđi njihovim puteljkom
tamo spava čednost
tvoga lica na mom dlanu
a noć je, ne budi jutro
u sobi miriše struk geraniuma
Pomisliš li ponekad
da istrpjeti znači
ožiljcima sudbine prepustiti se
i odnjegovati zov traganja
i da potrebno je vjerovati
da se trebamo, da treba
ispjevati gorske frule
dok šuti kušnja mostova
koju tek treba prijeći
na kojima se nikada
nismo rastali
Nježan dodir bliskosti, topline, radost blizine i davanja osjećaja jedan drugome kroz tvoje prelijepe stihove, Mirko. Ako ima čovjek to, ima sve.
Sjajno!
Lijep pozdrav, salke
Hvala, salke, što navratiš, što znaš podržati i što imaš stila za pohvalu i pažnju.
Srdačan pozdrav,
mirko
S pridihom strasti, ki še kako vre in želi, da ji prisluhne tista, kateri je pesem namenjena. Lepo, res ...
lp, ajda
Hvala lijepa, ajda, na pažnji i komentaru.
lp, mirko
"dok šuti kušnja mostova
koju tek treba prijećiHvala, Milena, na pažnji i podršci.
lp,
mirko
Lirična ljubeča pesem bližine, za katero fizična prisotnost niti ni pomembna, pomembno je (so)doživljanje in posredniki (naravni elementi), ki omogočajo dialog med dvema dušama ... čestitke,
Ana
Hvala, Ana !
Srdačan pozdrav.
ČESTITAM TI Mirko na odabranoj pjesmi!
Lijep pozdrav, salke
Mirko dober dan
Lepo pesem si napisal. Romantično. O zgodbi, ki nima konca.
Seže. Daje. Odlična je.
Lep pozdrav, Irena
Draga Irena, najljepše se zahvaljujem na komentaru i pažnji:)
Srdačan pozdrav,
Mirko
Hvala, salke.
Zivio!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!