
Neċeš znati šta da kažeš,
nije namerno,
pitaċu te da li gorim
ili slagati da gori nebo,
samo leti.
Vatra je u meni.
Uveče, kada celo selo uċutka kokoške,
potamani sve štetne bube po ċoškovima,
pomisliċeš da sam umorna od dana,
da neċu ništa napisati.
Videċeš obešen papir na linije, sa rečima,
tik do vatre što se vidi u mojim očima.
Uvek ta groznica koja ti treba...
Vatra je u meni.
... in lepo širiš ta ustvarjalen ogenj med nas; z občudovanjem te berem;
Prijazen pozdrav,
koni
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!