U duhu romskog naroda
vjekovima cvate jedinstvo.
Gdje god smo nogom kročili
širili smo ljubav i prijateljstvo.
Mučeni, proganjani, u rijekama krvi
obrađivali smo tvrdu zemlju,
učili tuđe jezike, slijedili sudbinu,
razdanuće isprepletenih života.
Na violinama ljubavi,
u praskozorju stvaranja svijeta,
svirali smo božansku glazbu
kulminirajući k uzvišenosti.
Nitko nije pjevao o našoj boli,
a oduzimali su našu glazbu
pripisujući njenu savršenost
civilizacijama u povojima.
Vjetrovi su rasprostirali
vapaje i jauk napaćenog naroda
dok je božanstvenost iz starih zapisa
stapala krhotine u mozaik ljubavi.
Kroz odličnu pjesmu poruka današnjem raspamećenom čovjeku.
Pozdrav, Ivane:)
Pesem o veličini odrinjenih, kot želja po sprejetju skupine ljudi, ki se upira izginotju z glasbo in ljubeznijo ... čestitike
Ana
O-o-o lele meni doveka
O-o-o joj oče moj
Ti bez groba
Mi bez doma
Da smo vetru na pometu
a svetu na izmetu
Kuda ćemo
Dokle ćemo
O-o-o joj mila mati
Na koji ću kamen stati
Odakle te dozivati
Nebo nam je zatvoreno
Zemlja pusta bez ikoga.
Lep pozdrav :)
Majda
Hvala Ana na podčrtanki!
Hvala Majda na podršci!
lp, Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!