Odrastala sam
kao djevica,
ispod grane bijelog duda.
Savijala mjesečev srp
koliko sam mogla jače
rukama nevinijim od noći.
Smetalo mi je
što je umjesto mene
ubirao slatke plodove
i šeretski smješkao
prsatoj Sjevernjači.
Iako je u meni bijes rastao,
plava boja neba
ga je smirivala
a tama skrivala
rumenilo obraza.
(U mom slučaju nedovoljno)
Iz revolta sam uhvatila
crnu pticu
i s njom na dlanu
izgubila nevinost.
Namjerno ili sasvim slučajno
bez (na)slova...
Majstorki napisano, živo, metaforama jakim, svaka čast Vesna!
Lijep pozdrav, salke
Hvala ti salke , Kao i ti...polako se nadograđujem...bit će nešto jednom od nas :)
Lp,Vesna
Svakoga dana, u svakom pogledu sve više napredujem :-)
Bravo.
lp
Svakako!!! Hvala puno westre ...
Veliki pozdrav od srca !!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!