Nisam htjela
dozvoliti vjetru
da mi kroz rebra prolazi
i bez pitanja mijenja
redoslijed kostiju.
Nogu sam mu
podmetnula.
Nisam htjela
prozor zatvoriti.
Neka se kroz njega
ušulja rumenilo zore
i uvede radoznale ptice
da ostatke ljubavi
sa stola pozobaju.
I vrata sam ostavila
odškrinuta
ako poželiš
vratiti se
istim putem
kojim si otišao.
Srce mi je
zgrabila ptica
i u kljunu ptićima
u gnijezdo odnijela.
Sad je (ne)važno
hoćeš li se ikada
više vratiti...
(Ne)važno je ono što ostane u nama nakon odlaska. Tuđeg ili našeg...
Lp, Valy
Tako je Valy... Ovisi i od osobe koja nam je ostavila med ili u onom drugom slučaju gorčinu na usnama.
Veliki pozdrav tebi
Vesna
Če srce pozobljejo ptice, poje skoznje, ne glede na to ali se ljubezen vrne ... atmosfera izgube se zmanjša in vse dobi nek nov smisel ... čestitke,
Ana
Hvala Ana na Podčrtanki !
Veliki i topli pozdrav !
Vesna
Čestitam, Vesna !
Hvala , Mirko !
Hvala Ivaneeee !!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!