Odmoriti se
pokušavam. Veo smiraja
u meni titra
jer ti još putuješ
ukrašen travkama
igrom povjetarca – romoriš
ili šutiš iskustvo hoda
Ne mogu se odmoriti
dok sjaji cvijet i lije
kroz žile zemlje ispod
Htio bih zastati. Teret
razložiti u travke
u igru im nemira, ali
tvoj libar
još čeka, žut
i tvoje ruke me gledaju
u košćeli procvale
pa se prisjećam bajke
da odmor je balast
što zasijeca se u nebo
i krvari jer ne znaš
- kome je znano –
ima li ikada nestanka
ima li ikada kraja
Odmoriti se
pokušavam, tajeći
bezazlenost lišća
što me ogrće, šuteći svjetlost
njegova oka što uvire u me
...i blijedi
Odmori se veliki pjesniče, samo nemoj stati, da zastane tvoj lijepi stih, nemoj da te nema, imaj, da te ima.
Lijep pozdrav, Mirko
Ovakve stihove može izroditi samo veliki pjesnik.
Toliko senzibiliteta je utkano u ove stihove . Osjećam da pjesma još struji kroz
mene. Bravo Mirko !!!!!
SALKE,
VESNA,
hvala vam na komentarima i lijepim riječima. Znače mi !
Lijep pozdrav.
Dragi Mirko, Džiboni bi ti sad rekao "Hodaj, Nebo strpljive voli... " :)... Pesma je sjajna i duboko dira... Svi mi ponekad zastanemo da se odmorimo, a onda nastavljamo dalje u nekom novom trenutku i ne znamo ni koja je svrha tog hoda ni šta nas pokreće...
Lp Milena
Hvala ti, Milena, na lijepom komentaru.
LPM
Pesem, ki z rahločutnimi podobami in sozvenenjem z naravo skuša najti mir, v katerega (po izročilu iz bajk) ne verjame, saj je morda konec ali izginjanje, k čemur nas spominja zaključek pesmi z bledenjem listja, ki gleda na p.s. ... čestitke,
Ana
Čestitam Mirko !!!
Ana, hvala lijepa.
Pozdravljam Te:)
Hvala, Vesna.
Lijep pozdrav:)
Čestitam ti Mirko!
Lijep pozdrav, salke
Hvala ti, salke.
Pozdravljam te
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!