Želim vjerovati
da u pjesniku čovjek
umrijeti neće
nit' da će pjesnik
izumrijeti
kao civilizacijsko strašilo
od umjetno uzgojene
bakterije
usisane u mozak mu
da tamo izbriše riječi
zabranjene ad hoc zakonom
lex humana
gdje humanim se smatra
samo ono
što je dokazivo dodirom
pod mehaničkim
prstima
pravde.
Kao i uvek, Duško, zrelo dobra!
Lp Dragana
Pesem o (materialni) nepotrebnosti poezije in zakonodaji, ki ljudi spreminja v zadeve ... izjemno sporočilo, čestitke,
Ana
Hvala na lijepim riječima, Dragana i Ana !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!