Ptice su se
predosjećajući skrile,
prije no što si mi zabio
nož u leđa
i istrošio sve metke
koji su završili
u mom bubnjiću.
Pustila sam te
dovoljno blizu
da osjetiš miris krvi.
Potrošio si sve strelice
gađajući kuću na obronku,
u kojoj sam odmarala srce .
Uzeo pod ruku
moj najdraži oblak
i zatvorio u krletku.
Osjetile su
moju tugu
i otišle žalovati
na najvišu granu.
Dok sam pokušavala
osloboditi oblak,
sama sam upala u zamku.
Sad žalujem s pticama.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!