BEZOBLIČNI PROSTOR
Negdje iza nečeg
tutnji grad
ti iza purpura davnog
krajičkom oka bilježiš
oblik izloga
treperiš svoju kretnju
niz ulicu za glasom koji ti je
šapnuo ime, potom
u dubinu podneva ispraćaš sliku
svibanjskih tramvaja
Bdiješ tamo u centru, tamo
gdje osluškujem proljetnu riječ
u hladu podruma, u tišini
s kojom su zorile i cvjetale
tvoje grudi
Negdje iza nečeg
prostor je miris krizantema
i suza koju spuštaš nijemo
iza katedrale i dugo gledaš
niz obronke dolazećeg ljeta
A ja sam već daleko u perspektivi
niz bulevar, naše se sjene sreću
i izdužuju
tutnji grad nečujno
u našem krvotoku
iza prostora
Ufff, odlična, moćna! Idem je još čitati.
Lijep pozdrav Mirko,
salke
Hvala, salke, na odvojenom vremenu i komentaru.
LPM
Sobivati preko vonjav, prostorov, gibov, pogledov in vsega - prostori hrepenenja, ki se podaljšujejo kot sence pred zatonom ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 30. 01. 2018 ob 13:20
- Prebrano 727 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 401.74