POD PRISMOTROM
Jer šume
ne nude svoje zelenilo
oku
da ovo zazeleni
kao jezero obujmljeno
omorikama i smrekom
nit miris svoj
da nas opija i snubi
već su to zelenilo
i taj vonj
tek atributi raskoši
duše velebne
što muke svoje
i muk svoj
zašiva u zamamnu
tišinu zaborava
kad sve ono lijepo đika
nesvjesno svog lika
vijekovima već
iz zemlje šture
da nam zaustavi dah
kao šapat
božanskog ljubavnika
naboranog lica
tik pred san.
Duškovo oko se je tokrat spet ustavilo ob smotrenju vpliva narave (zelenila, vonja ...) vsega, kar v pesnikovi duši prebuja zaznave, da prične srce trepetati, se vznemiri in prejema in daruje... Lepota je v natančnem opazovanju.
Bravo.
A
Hvala od srca na lijepim riječima draga Andrejka !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 27. 01. 2018 ob 18:02
- Prebrano 644 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 472.84
- Število ocen: 20