Sjećaš li se jutra
kad sam sjedila na rubu kade
i umatala kažiprst i srednjak,
(spržene od prošlonoćne borbe 
s prepunom pepeljarom)?
I bila kao krpa blijeda,
od neprospavane noći,
u kojoj sam imala najdužu ispovijed,
priznavši sve učinjene 
i ne učinjene grijehe.
Morala sam razodjenuti dušu,
jer samo tako sam mogla 
primiti oprost 
i progutati česticu dobrote .
Osloboditi se
žeravice ,
koja se grohotom smijala
izgubljenog ovčici.
Nasjela na slatkoriječivost

mumificirane skitnice,
na kradljivca duša 
kroz vijekove ,
koji je snubio snove
uplakanih krijesnica,
a ja im bez grižnje savjesti
otkidala trtice.
Došlo je vrijeme za naplatu.
Došlo je vrijeme za kajanje.
Došlo je vrijeme 
da pogledam u zrcalo
i glasno kažem -
Srami se!

Vesna Andrejić Mišković