
Lice ti lahor u zavjesama. Ćutim
tvoj put u azur preslikan
dok je zora u dubinama
dok su magle nad oceanom
i modrina Mediterana
pod albatrosima. Obujmljujem
vode u kojima si nagost
božica svitanja, san u tamnoj
grani jabuke, u stvarnosti
uvijek najbližoj
onom čega nema
Prije izlaska sunca lice ti
ptica što rano se javlja. Ćutim
u lice ti zvjezdani put preslikan
trzajem gitare
bljeskom materije, zorom
koju u sebi zorim. Ćutim
s modrinom Mediterana
pod albatrosima, rano je
skupljati svitanje
Sjajno Mirko! Nježnost svitanja.
Lijep pozdrav,
salke
V čuteči tišini, ko je svit še skrit v meglicah, se iznad morja lušči privid - zdi se stvaren, čeprav tudi pesem sama govori o tem, da je ustvarjen iz slutenj, tudi spomina ... pesem, ki boža kot vetrič pred vzhodom,
čestitke, Ana
Hvala, Ana!
Lijep pozdrav, s poštovanjem:)
mp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!